Podrška roditelja


Vožnja na trening ili utakmicu, briga o prehrani ili pranje dresova samo su neki od poslova koji postaju roditeljska dužnost.

 

Za napredak djeteta je isto tako važna i dobra komunikacija između roditelja i sportskih trenera.
Pritom je vrlo važno da roditelji znaju do koje se granice smiju upletati u posao trenera.
Autoritet trenera ne bi trebali pred djecom dovoditi u pitanje zato što u suprotnom mogu izazvati zbunjenost kod djece.

Česta roditeljska greška je i prekomjerna briga za djetetov sportski uspjeh što može jako opterećivati dijete i uzrokovati dalekosežne posljedice.
Za dijete je najvažnije da se na sportskoj aktivnosti dobro zabavlja i druži s vršnjacima.
Postavljanje nerealno visokih ciljeva pred njega mogu izazvati gubitak vjere u sebe te trajno poremetiti odnos između roditelja i djeteta.
Dobri sportski pedagoziće reći „sporta se treba igrati“ a to je vrlo često i najjednostavnija formula za uspjeh.

KAKO DJECA DOŽIVLJAVAJU KRIZU U ŠPORTU

Krize u športu djeca tipično doživljavaju nastupom puberteta kada postanu jako svojeglavi i počinju preispitivati razloge treniranja, natjecanja i drugog.
Isto tako, u tom razdoblju se pobuđuje interes za suprotni spol, izlaske i slično za koje mladi sportaši u pravilu baš i nemaju previše vremena.
Sport ne treba doživljavati previše spartanski i djeci treba pružiti mogućnost izlazaka i druženja.
Za mladog je čovjeka vrlo važno da bude kompletna ličnost koja će život moći sagledavati iz više kutova. No, to je isto tako vrlo dobra prilika da dijete nauči kako je ono samo odgovorno za posljedice svojih postupaka.
Ukoliko će previše izlaziti, a manje vremena posvetiti školi i sportu, lako je moguće da će jedno od tih dvaju područja patiti.
Poznata je činjenica da će sportaš/ica biti motivirani za trening dokle god budu osjećali napredak u sportu. Ukoliko on izostane, moguće je da će izgubiti interes za sport.
U tom je trenutku vrlo važna uloga roditelja koji bi djetetu trebalo biti potpora da prebrodi krizne trenutke.
Iako upornost možda ne donese neke značajnije rezultate, važno je dijete naučiti da se ne smije predavati pred prvim naznakama poraza.
Kako u sportu, tako i u životu.

NE VOLIM SPORT, ALI ŽELIM DA SE MOJA DJECA NJIME BAVE

Stvaranje pozitivnog stava prema sportu, odnosno fizičkoj aktivnosti vrlo je važna komponenta odgoja djece.
Čak i ako roditelji sami nisu aktivni, mogu puno učiniti kako bi djecu usmjerili na zdrav stil života.
To uključuje podršku djetetu prilikom angažmana u nekom od školskih sportova i/ili upis djeteta u neki od sportskih klubova.
Osim gibanja i vježbe koji imaju značajne benefi te u rastu i razvoju, dijete može puno naučiti kroz participiranje u timskoj igri.
Prije svega, naučit će da ako nešto želi postići, neki konkretan rezultat, da se za njega treba boriti, da treba vježbati i posvetiti se zadatku.

Druga važna životna lekcija bit će učenje o ponašanju u timu, kada je dobro izvježbana grupa predana zajedničkom cilju i surađuje za njegovo ostvarenje.
Na osobnoj razini, dijete će ispitivati svoje fizičke granice izdržljivosti i vježbati disciplinu.

Djetetu treba prepustiti da samo odabere sport kojim se želi baviti, pa čak i ako je najniži u razredu, a želi trenirati košarku.

Podrška i ohrabrenje roditelja najbolji su način da mu pomognete, kao i da mu kažete da ste ponosni na njega, da ga pohvalite za svaki uspjeh i pomognete mu na taj način da ostvari vlastita očekivanja, a sve to možete čak i ako niste ljubitelj sporta.

Nova kvalitativna istraživanja vezana uz sport i vježbanje pokazuju da “dugoročan negativan stav prema fizičkoj aktivnosti može biti određen jednim pozitivnim ili negativnim iskustvom, a ovisno o osobnim karakteristikama trenera ili roditelja”.
Drugim riječima, pozitivni poticaji mogu kod djeteta razviti cijeloživotnu ljubav prema sportu i vježbanju, a to je jedna od najkvalitetnijih vrlina koje u dijete možete usaditi za njegovu dugoročnu dobrobit.
Važno je da se na isti način prema djetetu ponaša i učitelj, trener ili profesor, pa djelovanje odraslih mora biti uzajamno usklađeno.

Najvažnije je da sport i rekreacija budu:

prije svega igra i zabava
način na koji će se djeca laše, brže i bolje povezati s vršnjacima
opušteni, odnosno da se cijeli angažman djeteta ne svede samo na krajnje rezultate i pobjedu

Jer na kraju, nije važno je li dijete pobjedilo ili izgubilo, već da razvija fizičku snagu i izdržljivost, da nauči kako surađivati s drugima i da nauči da je vježbanje zabavno, te da sve to zajedno ponese sa sobom u odraslu dob.

DJECA UČE ONO ŠTO DOŽIVLJAVAJU

Dijete koje doživljava neprijateljsko ponašanje uči se svađati.

Dijete koje doživljava ravnodušnost uči biti osamljeno.

Dijete koje doživljava kritiziranje, uči osuđivati.
Dijete kojemu se često prigovara, ne primjećuje da ga okolina voli.
Ako se dijete ismijava, ono uči biti povučeno.
Dijete koje doživljava osramoćivanje, uči se stidjeti samoga sebe.

Dijete koje nema braću i sestre, ne zna što je bratska i sestrinska ljubav.

 Dijete koje doživljava toleranciju, uči biti strpljivo.

Ako se dijete ohrabruje, ono se uči samopouzdanju i sigurnosti.

Ako dijete doživljava pohvalu, ono uči primjećivati i cijeniti dobro.

Dijete koje doživljava poštenje, uči se biti pravedno.

Ako dijete živi sa sigurnošću, ono se uči povjerenju.

Ako dijete doživljava odobravanje, ono se uči biti zadovoljno sa sobom.

Dijete s kojim se razgovara, uči se razmišljati.

Dijete koje doživljava da se roditelji vole, uči da je obitelj zajednica ljubavi.

AKO DIJETE ŽIVI SA PRIHVAĆANJEM I PRIJATELJSTVOM, ONO UČI PRONALAZITI LJUBAV U SVIJETU

Taekwondo klub Jastreb

Taekwondo klub Jastreb trenutno je svojom kvantitetom jedan od vodećih klubova u državi s 400-ak članova, a svojim rezultatima najuspješniji je hrvatski taekwondo klub u muškoj konkurenciji o čemu svjedoči čak 17 EKIPNO OSVOJENIH DRŽAVNIH PRVENSTVA

Posljednje novosti

ptica plava3

Taekwondo-jastreb.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Daljnjom pretragom naših stranica, slažete se sa uvjetima korištenja kolačića (cookies).